10.28.2010

Ovde si došao da sereš?


Nešto je pala temperatura ovih dana. Postalo 'ladno vani. Padala je i kiša ovih dana. Pala je i jedna gospođa dok je "silazila" iz autobusa. Jedino evro nije pao već raste kao da smo ga mesili sa kvascem. Ima da naraste toliko da će mnogi da dobiju proliv. I ako, treba. Ko ih je terao da uzimaju kredite "ujkinog malog".

Baš volim što smo svi srećni i veseli u zemlji u kojoj je Kosovo Srbija. Volim i što je Jelena Karleuša postala kolumnista. Sada sam dobio konkurenciju i to opasnu. U Srbiji svi imaju konkurenciju osim Miško. On je bez konkurencije. Volim i što je Olja Bećković najzad poradila na gledanosti svoje emisije ostavljajući snažan utisak na sve nas, verne pratioce serijala "Utisak nedelje". Volim i to što su se predstavnici gay populacije po prvi put prošetali ulicama Beograda pokazavši svetu da i kod nas može da se desi Berlin, naravno, u malo drugačijem izdanju svojstveno našem mentalitetu i našoj kulturi. Drago mi je što su posle dugo godina huligani ponovo razbucali pandure. Nije bilo kao nekad, jedan na jedan, ali dobro. Volim što nas je, posle posete Bajdena, posetila lepša polovina Bila Klintona i obezbedila nam ufur na listu kandidata za ulazak u Evropu. Jeste da smo mi oduvek bili deo Evrope, ali izgleda da ova Evropa nije ona kojoj smo nekada pripadali. Milo mi je i to što je onaj istetovirani pokazao italijanima kako se krati ograda. Baš mi je drago što italijani nisu šibali naše huligane baš kao što ih nismo ni mi u Beogradu. Drago mi je da su se udružili Mihajlović i Divac u borbi za očuvanje dostojanstva našeg sporta. Ima li još nešto značajnije u Srbiji, a da Divac nije u to gurnuo nos? Baš mnogo volim što je Aca Vučić stao u odbranu nezaposlenih mladića koji su 10. 10. 10. skupljali kamenje po beogradskim ulicama i davali ga pandurima. Drago mi je i što je MUP Srbije izbacio novu modnu liniju pod nazivom "Moj Beograd si došao da lomiš.". Ko je i odakle došao u Beograd i kada? Volim što naši glumci ponovo rade na snimanju antisrpskog filma u režiji američke glumice svetskog glasa i dobrog stasa. Kad nas kara ko stigne nek nas kara i Angelina. Volim i što će projektovana inflacija od 6% iznositi malo više od 8%. Baš mi je drago što je spoljni dug preko 24 milijarde evra jer nije red da samo moja generacija najebe. Mnogo volim što moj narod izvaljuje prave vrednosti. Volim i što je Seka napunila Arenu, a Aca Lukas rasprodao koncert. Naravno, imamo i mi naš "parni valjak". Mnogo volim kada se najedem pasulja i popijem čokoladno mleko. Tada u mojoj okolini nastaje haos. Posle kažu kako mi u Srbiji ne pravimo biogas. Extra mi je kada vidim pandura da pljuje na ulici jer znam da se ništa nije promenilo. Super se osećam i kada na putu od kuće do posla i nazad u prevozno sredstvo GSP-a na svakoj trećoj stanici uleti po jedna kontrola. Rekord mi je 6 poseta u jednom pravcu. Volim što je premijer moje zemlje izuzetno sposobna ličnost. Nije lako voditi vladu u čijem sastavu je pet predsednika relevantnih političkih organizacija u Srbiji. Volim i kada vidim mlade predstavnike nevladinog sektora kao što su Sonja Liht, Borka Pavićević i Nataša Kandić. Šta je to za zemlju u kojoj je prosečna starost od 42 godine ok stvar. Opet, dobro je da nam "deca" vode gay organizacije. Zamislite da jednu od njih vodi Ćirilov, a drugu Korać. Milina bi onda bila.
E, mnogo volim što prestajemo da ga pušimo od 11. novembra na javnim mestima. Baš mi je drago što je derbi protekao bez incidenta. Volim i što je Zukorlić istisnuo Ljajića iz domena interesovanja bošnjaka u Sandžaku. Volim i to što su Albanci na "svetoj srpskoj zemlji" izglasali nepoverenje Hašimu Tačiju. Volim i što je Imlek izbacio u prodaju jogurt sa suvim kajsijama i pšenicom i što je sve od sastojaka iz uvoza. Baš mi je drago što su Tržan i Zmijanac smršale u Survivoru. Drago mi je i to što nas je BoTa skinuo sa ona četiri oslonca i kandidovao da se navučemo na jedan, ali pravi. Drag mi je onaj Jeremić ne zato što je ministar, već što neko mora i njega da voli. Uh, mnogo mi se dopada nova stvar od Take That, "The Flood" i posebno mi je drago što su se izmirili. Volim i što se Cane Subotić ponovo povukao u ilegalu, a Goran Petrović iz iste izašao. Volim i to što je i reprizirani "Insider" ostavio utisak na naše sugrađane. Ko je video da se diže mrtvom konju?
Volim i što će uskoro biti izbora pa će "stoka" moći da izađe na poselo. Oduševljen sam što kao republika imamo sva obeležja monarhije od himne, preko grba do zastave. Tačno se vidi da smo potpuno uređena zemlja. Volim i što bivši novinar i nacionalista predvodi socijaldemokratsku opciju u Srbiji. Kad može Obama može i Ljajić. Volim što u Srbiji postoji mogućnost da pored velikih para na lotou iste dobijete i za informaciju o tome gde bi mogao da se krije veliki general i drug Dragana Dabića, Rale Mladić. Posebno volim kada vlast u susret poskupljenju gasa i mazuta plasira priču kako će predstojeća zima biti jako, jako, extra hladna. Volim i što sindikati prete štrajkovima iz opravdanih razloga. Kome odgovara reforma PIO kada je situacija savršena. Jedan zaposleni na jednog penzioneram, a penzionera više od zaposlenih. Volim i što broj zaposlenih u državnoj administraciji neprestano raste. Početkom 90-e ih je bilo 5000, a danas ih ima preko 32000. E to volim!!! Volim i kada se Josipović i Kosor, baš kao Dodik i Silajdžić, zakače međusobno zbog nas iz Srbije. Volim i kada nas kara Holandija, a Holandiju, Amerika, a onda Holandija prestane nas da kara. Volim kada Boris Tadić kaže da uskoro izlazimo iz krize jer onda znam da i njemu, kao i Dinkiću, isti autor piše govore. Uvek mi je posebno drago kada naš premijer ugosti predstavnike IMF jer tada i ove naše govnare na vlasti neko kara. Opasno volim kada se pojedinci groze na moje textove zbog preteranih vulgarnosti. Pobogu, pa gde ste čuli velikog srbina da psuje. Ajme meni.
E, mnogo toga volim u ovoj našoj zemlji, bre. Da nije tako ne bih sada bio ovde, kao što nisam. Srdačan pozdrav iz Republike, ali srpske!!!

10.21.2010

Patriota poliglota


Dolazak supruge bivseg amerikanskog predsednika za čijeg mandata smo bili rokani, bio je u senci spektakularne gay parade u Beogradu i još spektakularnije demonstracije srpstva u Đenovi. Zaluđivanje širokih narodnih masa u Srbiji nikada nije prestajalo, ali poslednjih godina ponovo dobija na intezitetu. Sinoć gledam onog polu normalnog Cvetkovića i potpuno mi postaje jasno iz kog razloga ga svaki značajniji zvaničnik zaobilazi pri poseti naše zemlje Srbijice. Jedino mi nije potpuno jasno iz kog razloga Boris Tadić uporno krši ustav svojim simpatičnim mešanjem u ingerencije premijera. Takvim ponašanjem predsednik Tadić šalje jasanu poruku javnosti kako se treba odnositi prema zakonu i kakve se kosekvence mogu snositi za takvo ponašanje. Dakle, zajebi gde god možeš, koga god možeš, ne mogu ti ništa. Impresivno je kako se svaka veća glupost jako dobro prima u našem narodu. Moram priznati da je u poslednjih nekoliko nedelja bilo retko dobrih gluposti. Pokušaću da izdvojim po svom skromnom mišljenju najbolje.
"Najzad šetamo slobodnim Beogradom!" bila je izjava jednog od učesnika Parade ponosa održane u okupiranom Beogradu 10.10.10.. Dok je većini sugrađana ova šetnja izgledala poput šetnje u kavezu, pripadnicima gay populacije bila je jedna od najznačajnijih u životu. Velika žurka održana je u senci održavanja reda i mira na beogradskim ulicama, a umesto taxija, za povratak gajbi koristila se okićena "marica". Bilo je divno posmatrati i neke od najvećih homofoba kao npr Svetozara Čuplića kako se obraća "manjinama" u Srbiji. Mislim da je Marko Karadžić ubedljivo najbolje opisao dešavanja tog dana neskrivajući svoje ogromno razočarenje. S druge strane, veseli Čeda, vidno nabildovan, svestan da mu je svaki glas bitan, bio je tamo gde su šanse za dobijanje istih relativno velike. Čak i snimak na you tube gde se može videti kako se ne koristi govorom mržnje već civilizovanim jezikom, svojstvenim jednom modernom srbijanskom političiru kakav je na primer Velimir Ilić, ukazuje na izuzetne glasovne mogućnosti ovog liberalnog demokrate brokerskog mentaliteta.
I dok je "šačica" predstavnika gay populacije u Srbiji zajedno sa svojim simpatizerima šetala ulicama Beograda u isto vreme "neorganizovane grupice huligana" zagrevale su se za svetsku prezentaciju našeg mentaliteta u Italiji. Značajnije zagrevanje bilo je u dvorištu kancelarije Demokratske stranke u Krunskoj gde je spletom okolnosti slučajno zapaljena arhiva u garaži smeštenoj u dvorištu. Ah, sve je moguće. Tog dana bilo je tu i predstavnika srpske pravoslavne crkve koji su, glumeći Batmana, izuzetno dobro "probijali" kordone mnogobrojne policije čije su pojedine pripadnike "huligani" dobro isprebijali. Oko šest hiljada pandura branilo je održavanje Parade ponosa kako bi mi, narod Srbije, ispunili još jedan od malobrojnih uslova međunarodne zajednice i dokazali istoj da se prava manjina u Srbiji poštuju (sex sa kondomom ali ne jednim nego sa 6000) čineći to na svaki mogući način. Smešna je bila ta parada, a ponosa nije bilo nigde. Dostojanstvo svih prisutnih tog dana u koje kakvim grupicama bilo je izuzetno i svojstveno našem narodu. Nesvesni da su marionete i igračke u rukama politikanata, huligani, panduri i gayevi su uspešno okončali učešće u spektaklu priređenom od strane "svoje" udružene političke elite. Dan kasnije Beogradu je predstavljena nova modna linija MUP-a Srbije pod nazivom "Moj Beograd si došao da lomiš!!!"
Par dana nakon spektakularne i fascinantne gay parade u BG (skoro da je izgledala kao ona u Berlinu) predstavnici srbijanske patriotske elite pokazali su nam kako se na najbolji mogući način koristi bezvizni režim u odbranu nacionalnog integriteta i teritorijalnog suvereniteta Srbije. Performans u Đenovi u zajedničkoj organizaciji srbijanskih "navijača" i Italijanske policije omogućio je višednevno polemisanje građana Srbije na ovu izuzetno izazovnu i interesantnu temu. Naravno, ovaj performans je usledio pred sam dolazak Hillary Clinton, borca za evroatlanske integracije Srbije i supruge lika čija statua stoji u Prištini. Koristi od ovog događaja u Đenovi su ogromne. Jedna od najznačajnijih je veliki broj fanova "nindže-šišača" na facebooku. Ovaj izuzetan mladić i hrabri patriota svoje čojstvo i junaštvo najbolje je pokazao u povratku iz Đenove vozeći se u prtljažniku autobusa sa sve "koferčetom". Mnogobrojni ikonostasi po telu ovog mladića ukazuju da je reč o izuzetnom primerku srbijanskog nacionaliste i jednog od mnogobrojnih branitelja ideje iz 1389. čiji "obraz" nije tanji od đona Caterpillar cipele. Naravno, ni ovaj performans nije slučajan. I on je planiran u kuhinji "službe" kojoj nikako ne odgovara uvođenje reda u zemlji seljaka na brdovitom balkanu. Možete li da zamislite kako bi Mišković i ekipa poslovali u ambijentu koji karakterišu anti-monopolistička i anti-korupcijska politika odnosno "slobodna" konkurencija?
Nekome u Srbiji odgovara haos. Taj neko je izuzetno moćan i ima izuzetno jake saveznike. Taj neko unazad 7 godina od ovog polu glupog i nepismenog naroda pravi još veće bolide. Naravno, tako bolidan narod od drveta ne vidi šumu, a reaguje isključivo kada mu je dupe dovedeno u pitanje i to jedino onda kada toga postaje svestan što se izuzetno retko dešava (između 40 - 50 godina).
Ovih dana imam priliku da oslušnem komentare naše srbijanske populacije o dešavanjima u Francuskoj i verujte mi, presrećan sam što sam deo ovog naroda. Tačno se vidi da smo spremni za kandidaturu i da želimo da primimo veliku ...

U prilog celoj ovoj priči za opuštanje i borbu protiv stresa od srca vam predlažem kulturno dešavanje veka koje će se održati u Beogradu, u subotu 23. oktobra, u Areni... u tri lepe pičke materine ... veliki solistički koncert Seke Aleksić.

10.04.2010

05.10. vs. 29.11.


Josip Broz Tito

Tito je bio kralj, majke nam ga. Pušio je tompus. Od Juge je napravio "kevu". Bili smo tampon zona, a sad smo kurac. Širio je bratstvo i jedinstvo od Vardara pa do Triglava, a one koji nisu hteli da "druguju" slao je na Goli otok da tuguju. Družio se sa crnci, ali i sa potamneli belci. Svrsto nas je među nesvrstane. Kad nismo mogli da budemo prvi, mogli smo da budemo zemlja trećeg sveta. Voleo je sve životinje, od ljudi do belih pudli. Tito je bio cool skroz i imao je bas sve. Čak i plavi voz. Putovao i lumpovao. Jebo šta je stigo i kad mu se ne bi digo. Onomad kod Jajca upalio je one silne baklje. Gorele su baklje jako dugo. Kako? To je samo on znao. Tito je umro tri dana pred rođendan i 21 pre "dana mladosti" u bolnici na Dedinje (jok more u Sloveniju je otego papke). Svi su plakali dok su sirene urlale. Sa'ranili su ga u "gajbu s cveće" gde nisu gorele sveće. Voleo je sve, ali ponajviše sebe i DB. A bio je cool tip s oni tompus.

Slobodan Milošević

Tužna je sudbina ovog čo'eka. Roditelji mu se povešali...tj. samo jedan. Oženio se s ženom s cvetom u kosi koja je onomad pisala kolumne u listu "Žena". Bio je prijatelj sa Kontićem, Božovićem, Šainovićem, Tomićem, Markovićem...uh. Voleo je da čita "Memorandum". Niko nije smeo da nas bije dok je on bio tu. Niko nije smeo da remeti naš suverenitet i teritorijalni integritet. Niko nije smeo da glasa drugačije nego kako kaže Centralna izborna komisija. Kada nije bilo rešenja on je primenjivao Lex specijalis. Iz New Yorka došao je u Bg, a posle nekog vremena zapalio u Dejton i vratio se. Tamo se zevzečio sa Franjom, Alijom i amerikanci. Celu jednu deceniju i kusur je vladao Srbijom. I on je voleo sve, ali naviše Miru i DB. Ko nije sluš'o u šumu je uš'o i iz nje nije iziš'o. Od opozicije najviše je voleo Voju na kvadrat (Koštunjavog i Šekija) jer su uvek bili kao Kina i Rusija u UN, uzdržani kad je gorelo. Uvatio ga Zoki uz pomoć Čede i Baneta Ivkovića i isporučio 'Agu (kako bi Rasim od Sandžaka rekno) gde je ova mučena duša istu ispustila kroz guzicu. Sa'ranili su ga pod lipom u Požarevac jer nije bilo mesta u Aleji velikana u Beogradu, a "gajba s cveće" prima samo jednu osobu. Kažu da su ga videli u Moskvi skoro. Piju kafu on, Karić i Jezda.

Alija Izetbegović

Najpre je bio dobar drug sa Srđanom Dabićem, a posle su se pokoškali. Bilo je tu i krvi, ali na kraju došao Dodik. Alija je bio cool lik. Imao je prijatelje po celom Sandžaku. Neki od njih su Ejup Ganić, Rasim Ljajić i dr. Voleo je zelenu boju i često putovao za Tursku. No u vreme Tita nije smeo da navija za Tursku reprezentaciju kao što to danas čini Muftija Zukorlić i ako je možda potajno u sebi to i činio. Alija je isto putovao u Dejton, ali na putu za 'Ag (kako bi rekao njegov prijatelj Ljajić) je "umreo". Ustvari nije ga dočekao. Bio je svedok mnogih zlodela koje su u ime Bosne i Hercegovine počinili njegovi nekadačnji drugari Radovan, Ratko, Ivica, Ejup, Momčilo, Haris i dr. Pio je kahvu sa Slobom i Franjom u Dejtonu. Voleo je da jede rahatluk. Umro od raka. I ako je mislio da je dobio neovisnu državu znao je da je čine dva entiteta, a dva nije jedan...mada ne mora da znaći!

Franjo Tuđman

Popio nogu iz komunističke partije, ali zato je stvorio HDZ i državu Hrvatsku. U znak zahvalnosti za tako veliki podvig, Srbi su mu nakon kratke oluje dali Knin, a Crnogorci bez mnogo ustezanja, Prevlaku. Voleo je da sluša Terezu Kesoviju, Olivera Dragojevića i Mišu Kovača. Ah, ko ih tada nije voleo. Uporno je Bosna i Hercegovina izgovarao Herceg-Bosna. Bio je drug sa Alijom, ali i sa Slobom...u Dejtonu naravno. Nosio je belu uniformu jer je bio general JNA, a i da bi se razlikovao od "zengi" koje su nosile crnu uniformu. Umesto tvrdog Ć izgovarao je meko Ć. Umro je od raka "na putu" za Ag (kako bi rekao Alijin prijatelj, Rasim).

Zoran Đinđić

Pored toga što je imao akcije Coca-Cola i Demokratsku stranku, imao je ogromno znanje i energiju. Voleo je da jede meso od bika i to na Palama. Družio se sa mnogima ali ponajviše sa Canetom, Banetom, Bebom i Milom. Imao je veći nos i formirao je DOS. Kao mlad vozio je taxi. Doktorirao je i jako mlad postao poslanik sa sve kožnom jaknom i minđušom u uvetu. Srbiji je doneo promena, a Srbija mu je donela Koštunicu. To ga je koštalo života. Nije bio revanšista, mada je trebao da se revanšira za ono što su nam radili "govnari" 90-ih godina. Doneo nam je 5. oktobar, ali zaboravio je da nam ponese i 6. oktobar. Da je živ, pojeo bi govno, a ne žabu, kada bi video šta je postao Boris Tadić.

Boris Tadić

On je sin Ljube Tadića, velikog akademika i DB-ovca, drug Šapera i Jeremića, konkurencija Đilasu i Pajtiću, kum Šutanovcu i Draginu, prijatelj patrijarhu Irineju. Preuzeo je DS, ali i stvorio stranke kao što su SNS, Tome grobara i SDPS, Rasima Ljajića. Govori tiho i polako da svako može da ga razume dok ga ne uspava. Šišao se kod Milana Sarića. Ne gotivi Pukovnika Amfilohija jer njega gotivi Voja Koštunica. Boris je bio i ostao lepša polovina Demokratske stranke. Voli da pojede i popije, ali i da zapeva. Narod ga voli, ali bilo je i onih koji su pokušali da ga smaknu (mislimna facebookovce). Voli "mlade" i to je pokazao 2004 kada je sklonio Čedu, a postavio Vidu i Mićuna. Ima bogat CV koji je bogato nabudžio. Ostaće poznat po tome što je Srbiju postavio na "četiri oslonca" i sačuvao "Kosovo je Srbija". Pomogao je da Čavić dobije "gajbu", a Mila "noge".

Vojislav Koštunica

Poreklom iz Koštunića. Uvek je bio u pozadini. Tako na primer 90-ih je bio u pozadini političkog života Srbije jer je znao za "jadac", a nakon 2000-te je bio u političkoj pozadini atentata na premijera Đinđića. Ima Žuću i Mihajlova. Omiljeni političar mu je Obren Joksimović, a političarka Ljiljana Čolić. Voja ima prijatelje svuda. Najbolji prijatelj u crkvi mu je pukovnik i episkop crnogorsko-primorski, Amfilohije Radović. Gotivi se sa Veljom seljom i Tomom grobarom. Očima ne može da gleda Žarka Koraća i Čedu. Prvog zato što je "peder", a drugog zato što je "pederčina". Za Voju je Kosovo, Srbija, a Srbija... Ostaće zapamćen po pesmama "Spasi Srbiju iz ludnice...Koštunice!" i "Spasi Srbiju i ubi se...Koštunice!"

Mlađan Dinkić

Ovaj niski čovek je sestrić Mišku Miroslavu Miškoviću. Jedan je od osnivača expertske grupe G 17 i stranke "G 17 i kusur". Kao Brut, Cezara, on je sjebao Labusa. Posle Srbije, Kipar mu je bio na prvom mestu, a onda i ispao s liste. Bio je guverner NBS, ministar finansija i ekonomije. Dobar je prijatelj sa Dr Mengele ili ti Tomicom Milosavljevićem. Kseniju, Gorana i Čedu Antića je počistio kad i Labusa, a dov'o je Suzanu Grubješić i Snežanu Samardžić Marković. Mlađa svira "đitru" i rola vutru. Cool je tip u potpunosti. Od skoro se extra gotivi sa Rasimom i Ujedinjenim regionima Srbije. Nije Rasim sisao vesla. Zna taj gde su pare.

Čedomir Jovanović Čeda

Bio je "go kurac", ali nakon studentskog protesta 96-97, protesta "Saveza za promene" i protesta DOS-a zaista i postade "neki kurac". Posle Zorana, najbolji ortak mu je postao Milan Beko. Tast mu je bio glavni lik za "nabavu" lekića, a tašta... "domaćica". Čeda i Ivan su osnovali "Centar za modernu politiku" da bi "ribali" pare. 2004. godine napušta DS jer se "Srbiji žuri" i stvara LDP (liberali koji nisu Mihajlovićevi i Jokanovićevi). Ulaskom u "koaliciju" žutaća i crvendaća svima nam je pokazao da od "njih zavisi". Trenira i bilduje što se moglo zapaziti u "Utisku nedelje" kod Olje Bećković, sinoćke. Čeda je uvek tamo gde problem treba da se reši. Bio je u anketnom odboru za Luku Beograd kada je ova otplovila. Bio je u anketnom odboru za zaštitu platana kada su ovi posečeni. Bio je Q10...ovaj u Q7 kad mu ga je Beko poklonio za uspešnu zajebanciju sa Canetom i Novostima. Ma, opasan je bre taj Čeda, a nije Antić.

Rasim Ljajić

Uuuu...njega posebno volim. Rasim je divan čovek, voli da divani. Bio je novinar više puta, Alijin i Sulejmanov prijatelj, ministar više puta (i sada je reda radi), predsednik manjinske stranke (sada je većinske koju je nazvao SDPS), bošnjak (sada ispade veći Srbin od Emira Kusturice) i gost javnog servisa Srbije. Rasim ima stranku koja je trenutno "pupoljak" i u kojij su visoki funkcioneri sve sami članovi "službe", Branko, Dušan, Aca, Ljuba i Gagi. Da su živi, sigurno bi tu bili i Leka Ranković, Krcun i Tempo. A da mogu, bili bi tu i Bracanović, Simatović i Stanišić. Naravno, nisu oni tu da bi pomagali logistiku stranke, već da brane Rasima ako ga neko napa'ne jer ipak smo mi zemlja Srbija, a neki kažu "Srbija Srbima". Rasimu je omiljena boja zelena. Rasim ne gotivi da gotivi gotivne likove from Sandžak, muftija Zukorlić i ministra bez portfelja Sulejman Ugljanin. Za Rasima je Kosovo Srbija, Hag je Ag, a Sandžak, domovina. Rasim hara Srbijom sa Ujedinjenim regionima i malim Mlađom u potrazi za "svetim srpskim gralom".

Sutra je 10 godina od petooktobarskih promena i pada režima Slobodana Miloševića. Slobe nema, al je tu Dačić. Zorana nema, ali je tu Boris. Ostali su nepromenjeni. Ako Vam je dobro, onda ništa. Meni je super,a svoje emocije ću Vam opisati "vicom" koji sledi.

Šta kaže Godzila kada izroni u Srbiji iz Moravu?
Kaže: " 'De ste seljaci? Sve će ve izedem!!!"