Tko nam jebe majku?

Odista nisam želio objaviti ovaj tekst, ali ponešen osjećajem gađenja i gnušanja izazvanim sjećanjem na peti kolovoz dvetisućite i pogledom na ono što se danas, nakon 11 godina od takozvanih promjena, zbiva u zemlji seljaka na brdovitom balkanu, bio sam prisiljen odreagirati. A za kaj pa ne bi. Vi, da li reagirate uopće?

Moram priznati da mi pomalo smeta, ali i imponira, kada mi pojedinci kažu kako sam ogorčen, gnjevan, neostvaren i sl.. Zašto? Paaaa, 'vako. Ja dosta "pljujem" po sistemu u Srbiji unazad 22. godine (bilo je pauze između 2000-2003). Toliko sam se ispljuvao da sam mogao da napravim još jedno Beogradsko more. Ta pljuvačina je bila kritički nastrojena i veoma argumentirana, ali nije to mnogima dopiralo do mozga. Zašto? Paaaa, 'vako. Prvo zato što im se može, a drugo...

Znate, dugo mi je trebalo da shvatim koja mi od dve "Srbije", koliko ih navode u domaćoj javnosti, neopisivo mnogo smeta i nakon mnogo zapažanja, analitike, politike i proseravanja, shvatio sam. Bio sam prosvjetljen. Prosvijetlio sam sebe. Odvratne su mi obe. I bla, bla, bla... pitate se "a kak'e su to "Srbije" koje ja pokušajem da shvatim tj. shvaćam?". Eeee, ukoliko do sada niste pronašli odgovor na ovo pitanje vjerujte da ga nećete dobiti ni sada od mene. A možda su u šumi, u šumi, u šumi... Budem vam ispričao jer vi to budete zaboravili do ujutra. Ju hu...

Devedesetih godina borio sam se protiv Srbije Slobodana Miloševića sa nekolicinom normalnih ljudi. Bila je to rigidna, lopovska, šovinistička, izopačena, kriminalna, huškačka i prvenstveno svega konfuzna Srbija. Deset jebenih godina borio sam se da bi danas živio u bolesnoj, lopovskoj, korumpiranoj, rođačkoj, osobnoj, iskompleksiranoj i prije svega konfuznoj Tadićevoj Srbiji. Odahnuo sam u periodu vladavine pokojnog premijera, ali i on se pokazao dovoljno glupim i na kraju je i tako završio. Ajde što se on pokazao glupim nego što smo i nas nekolicina normalnih ljudi progutali žvaku kako revanšizam nije rješenje problema i kako do 6. kolovoza nije smjelo doći. Osposobiti Srbiju za šanse i izazove 21. vijeka. Kakav sam magarac ispao. Još tog davnog 6. kolovoza sam trebao otići iz ove zemlje i reći sebi "ne okreći se sine". Nažalost, ostao sam promatrati propadanje svojega naroda. Na početku, to propadanje bilo mi je žalosno, a zatim sam mu se počeo radovati. Tek što smo se, prije jebenog 5. kolozova, donekle podigli na koljena, uslijedio je pad toliko niski da smo se slizali sa podom. Kakva smo stoka postali i ostali.

I kada pomislim da sam sa širokim neartikulisanim narodnim masama uzvikivao "Spasi Srbiju iz ludnice...Koštunice!!!" dođe mi da pojedem ´ladno govno, i to ne jedno. Prvi "srčani udar" dobio sam u vremenu kohabitacije DS i DSS, a "moždani udar" onog dana kada su se Ivica i Borko zažvalili ispred slike pokojnog mi premijera, Zorana. Ma, lakše bi mi bilo gledati dvoje lijepih muškaraca kako se strastveno ljube na sred Knez Mihajlove ulice nego vidjeti bivšeg potparola SPS kako se cmače sa sinom srbijanskog udbaša. Samo u jebenoj Srbiji ova dva morona mogu biti predsjednici koje kakvih stranaka. Još je onaj uštirkani hvalisavac, nagruvan lekcijama NLP-a, zamjenio jednog Zorana Đinđića. Zemljo, otvori se! Ne bih mu dao ni da mi pričuva dve nacrtane ovce, a kamo li da vodi zemlju. No, ne pitam se samo ja već i polupismena i nepismena raja. A kako uštirkani vodi zemlju pokazala nam je njemačka kancelarka. Jebala mu je majku u četiri oka.

Zbilja je nevjerovatno koliko ovaj narod ima visok prag tolerancije. To je nečuveno. Možeš ga jebati 5 vjekova i tek mu onda sine da mu je guzica puna sranja i da se mora podići ustanak. Ali 5 jebenih vjekova nije malo. To su shvatili još davnih dana Tito, Sloba, Boris... Jedino ova bagra od naroda to nije shvatila već prima li prima. A vrhunac svega je projekat nazvan "dve Srbije". Dobra i loša. Od ove dobre mi je muka, a na ovu lošu sam oguglao. Dobra "Srbija" su E-novine, Peščanik, Biserko, Kandić i da ih ne nabrajam jer kada završim popis ni rola papira "Perfex" neće mi pomoći. Toliko je ova druga Srbija licemjerna da to nije normalno. Zaluđivanje širokih narodnih masa polovičnim sistematskim filtriranim i iz konteksta izvučenim informacijama je postala njihova uža specijalnost. Dakle, krajnost one prve Srbije nastale u doba Tita, a utemeljene u doba Miloševića jest ova druga, kvazi-intelektualna Srbija, "pravična" i prije svega "tolerantna". Kao i ona prva Srbija koja je samo na trenutak ostala bez zraka 5. kolovoza, ova druga ima istog poslodavca; DB infiltriran u svim porama sustava. Paranoja? Ha ha ha. Paranoja???? Mili moji, paranoja Vam je na ulicama, u novčanicima, na računima, u prodavnicama...to je paranoja. Paranoja je radnica u Belgijskom Maxiju sa plaćom od 17 tisuća dinara (feudalizam). Paranoja je doktor nauka na znanstvenom institutu sa plaćom od 40 tisuća dinara (romantizam). Paranoja je nepostojanje industrije, rudnika, proizvodnje, infrastrukture, obrazovanja. Paranoja je nezaposlenost od preko 25% kolika je u Srbiji. Paranoja je Europska Srbija, Borisa Tadića i KOSOVO, Vuka Jeremića. To je paranoja dragi moji paranoični sugrađani ili bolje rečeno stoko nepismena. To je jebena paranoja.

Radite (kao nešto radite) i gledate kako da zajebete onog pored sebe, preko puta sebe, iza sebe...one oko sebe. Korupcija na najvišem mogućem nivou baš kao i u bratskoj Rusiji. Zaposleni u EPS-u, Telekomu, Željeznicama Srbije i ostalim javnim poduzećima kao i njihovi direktori postavljeni ispred svojih političkih organizacija, ´lade jaja ili ribu. Dignu noge na stol i jebe im se za posao. Njima je misaona imenica vizija, misija, strategija, profit. Njihova moto je "kradi na svim nivoima". Njihova realnost je korupcija i negativna selekcija. Oni su predstavnici poslovnih ljudi godine. Branko Radujko. Jebem ti majku.

Vas iritira ono što i sami radite kada vas nitko ne vidi. Vi ste fini pred drugima, ali zato stoka seljačka kada vam se okrenu leđa. Pljujete po ulicama, pišate po haustorima, serete po parkovima, bacate smeće kroz prozor, djeca vam se igraju u parkovima punih igala i kondoma, pijete ispred dučana, vozite kao luđaci (ubojice na kotačima), ubijate se po štalama, hranite se po kontejnerima... Građani jedne demokratske Srbije, prve i druge. I samo žurite. Gdje? Gdje koji kurac žurite?

A oni koje ste izabrali da vas predstavljaju u parlamentu, u Vladi, u zemlji i svijetu, oni su samo malo drugačiji od vas. Nose lijepa i skupa odijela, kravate, lakirane cipelice, šišaju se kod istog frizera (da izgledaju jednako), imaju najmanje dva stana, tri automobila, nekoliko plaća, privatne firme. Oni su članovi upravnih odbora, bordova direktora, honorarni predavači na fakultetima (privatnim), anketnih odbora, bla bla odbora i koje čega. Oni su ista govna kao i vi samo što imaju znatno više para, a i mogućnosti. Malo su više educiraniji i emancipiraniji za "velike pothvate" tj. lopovluk na višim i nižim nivoima. Za to vrijeme vi ste kmetovi, fizikalci, radnici (lopovi koji gledaju kako da zajebu poslodavca) i još po nešto. Vi ne kradete kao što to radi država kroz organizirani kriminal. Vi kraduckate, kradete na sitno. Ukradete pokoji tolet papir po wc-ima u firmi, beštek iz menze, uzimate sve što se može uzeti, a da ne bude primjećeno. Koristite iskorištene karte po vozilima GSP-a (Dragan Dabić je zbog toga najebao i sada je u Hagu). Prepravljate što se prepraviti može kako bi ste na najbolji i najlakši mogući način zajebali ovu državu koja vas zaista jako dobro krade gdje stigne i kako stigne. Jebete vi nju, ali ona vam razvali guzicu jer na kraju koliko god mijenjali, prilagođavali, lagali i krivotvorili vi ipak dajete koji dinar državnoj administraciji, javnom sektoru, vlasti, a ona vama da kitu. I na kraju se osjećate sretnikom (Đogani), a ustvari ste obični, jebeni luzeri.

I neka, vjerojatno Vam je taj kratkoročni osjećaj ugodan u samom početku (onaj osjećaj kada nekoga zajebete), ali vi niste ni svijesni da ste ustvari trajno zajebali sebe i svoje potomstvo. Potomstvo! Ahahahah. Potomstvo u Srbiji. "Bijela kuga" je bolest koja je još krajem osamdesetih (danima kada se unutar zidina SANU pisalo djelo nad djelima, Srbijanska Biblija nazvana "Memorandum") zadesila Srbiju. Danas se vlast u Srbiji protiv "bijele kuge" bori tako što godinama unazad ima prijedlog za smanjenje PDV-a na proizvode namjenjene dijeci. U tome joj pomaže "moja Prva" kroz rijalati šou "Gazda, oženi se!", Palma i to tako što šalje neženje i mlade parove na račun poreznih obveznika na more u Grčku (a toliko beogradsko more mu leži na par kilometara od Jagodine) kako bi se mogli opušteno "kidati" nakon brčkanja, a "druga Srbija" poziva na feminizam i paradiranje gay udruga. Po autobusima zaljepljene su naljepnice bebac, ali vama, govnarima, ne pada na pamet da ustanete trudnici ili malom dijetetu. I ako je rijetkost tako nešto vidjeti, mislim trudnicu i dijete, Vama čak ni ta pojava ne znači ništa. A hoćete penzije. Hoćete, hoćete, ali dobit ćete kurac. Danas u Srbiji na jednog "fosila" dolazi 0,68 zaposlenih. Dakle...kita u usta.

Spomenuo sam gay udrugu. Ah, nemojte me shvatiti pogrešno (shvatite me kako god hoćete), nemam ništa protiv ovakvih metoda iskazivanja seksualnosti (mnogi se danas javno krešu po parkovima, liftovima, garažama i sl. bez obzira na seksualnu orijentaciju) jer svako ima pravo na svoju sreću i svoju slobodu, ali ljudi... gdje vi jebeno živite!? Na Marsu? Pojedini kažu kako se mora voditi borba na svim frontovima. Helloooo!!!! Vidjeli smo mi borbu srba na svim frontovima kroz vjekove. Ekonomska stabilnost je jedini front koji rješava probleme na ostalim frontovima. Jebe se meni ko se s kim i gdje kreše ako imam novac da sebi priuštim dva odmora godišnje, pristojan namještaj, normalnu prehranu, povremene izlaske, obuću, odjeću, školovanje svojoj dijeci. Jebalo bi mi se i ko vodi ovo govno od države da nije govno kakvo je.

Davno su pametni ljudi (kojih je u Srbiji uvijek bilo jako malo, a sada su potpuno deficitarna roba) rekli kako se od govana pita ne pravi. Svi smo mi gola govna kada dozvoljavamo da nam se sve ovo događa. Gledamo "Insajder" B92, čudimo se nekoliko minuta kao ostali smo bez teksta, a onda nastavljamo gurati glavu u pijesak. Jebeš Kolubaru, EPS, JAT, Telekom (i pokradene milijune i milijune), Beka ( i Luku Beograd), Miškovića ( i njegovu imperiju Delta i ofšor kompaniju na Cipru), Budalu, Kuma, Pacova ( i članove mnogih srbijanskih klanova), Šarića ( i mnoge druge kriminalce koji su radili pod pokroviteljstvom sistema svih ovih godina), Šutanovca, Cvetkovića, Petrovića (i ostale korumpirane političare), Forcan, Pecu (i ostale biznismene brokerskog mentaliteta i investicijske kratkovidosti), Radulovića, Bojića, Karića ( i ostale suradnike Miloševićevog sistema koji su se dobro uhljebili i zapalili/ostali da krckaju svoje bogatstvo) Milosavljevića, Veselinova (ministre koji ubiju i za to ne odgovaraju), Koštunicu, Tomića ( i sve one koji su u pozadini atentata na premijera Đinđića, a slobodno hodaju Srbijom tj. Srbijama), Biserko, Kandić, Pavićević ( i sve one iz NGO koji rade kako "mama" kaže), B92, RTS, Pink ( trovače uma, ubojice kreativnosti, gušače ideja...), Irineja, Anfilohija, Pahomija ( i ostalim predstavnicima vjere u srba, vjerne članove službe-kako se god ona nazivala), Mladića, Hadžića ( i druge moderne srbijanske heroje koji su ponos i dika srpskog lika), Krkobabića, Mićunovića ( i ostale budale koji negativnim autoritetom pomoću negativne selekcije grade europsku Srbiju) i...

Ne mogu više jer mi postaje zlo.