10.04.2010

05.10. vs. 29.11.


Josip Broz Tito

Tito je bio kralj, majke nam ga. Pušio je tompus. Od Juge je napravio "kevu". Bili smo tampon zona, a sad smo kurac. Širio je bratstvo i jedinstvo od Vardara pa do Triglava, a one koji nisu hteli da "druguju" slao je na Goli otok da tuguju. Družio se sa crnci, ali i sa potamneli belci. Svrsto nas je među nesvrstane. Kad nismo mogli da budemo prvi, mogli smo da budemo zemlja trećeg sveta. Voleo je sve životinje, od ljudi do belih pudli. Tito je bio cool skroz i imao je bas sve. Čak i plavi voz. Putovao i lumpovao. Jebo šta je stigo i kad mu se ne bi digo. Onomad kod Jajca upalio je one silne baklje. Gorele su baklje jako dugo. Kako? To je samo on znao. Tito je umro tri dana pred rođendan i 21 pre "dana mladosti" u bolnici na Dedinje (jok more u Sloveniju je otego papke). Svi su plakali dok su sirene urlale. Sa'ranili su ga u "gajbu s cveće" gde nisu gorele sveće. Voleo je sve, ali ponajviše sebe i DB. A bio je cool tip s oni tompus.

Slobodan Milošević

Tužna je sudbina ovog čo'eka. Roditelji mu se povešali...tj. samo jedan. Oženio se s ženom s cvetom u kosi koja je onomad pisala kolumne u listu "Žena". Bio je prijatelj sa Kontićem, Božovićem, Šainovićem, Tomićem, Markovićem...uh. Voleo je da čita "Memorandum". Niko nije smeo da nas bije dok je on bio tu. Niko nije smeo da remeti naš suverenitet i teritorijalni integritet. Niko nije smeo da glasa drugačije nego kako kaže Centralna izborna komisija. Kada nije bilo rešenja on je primenjivao Lex specijalis. Iz New Yorka došao je u Bg, a posle nekog vremena zapalio u Dejton i vratio se. Tamo se zevzečio sa Franjom, Alijom i amerikanci. Celu jednu deceniju i kusur je vladao Srbijom. I on je voleo sve, ali naviše Miru i DB. Ko nije sluš'o u šumu je uš'o i iz nje nije iziš'o. Od opozicije najviše je voleo Voju na kvadrat (Koštunjavog i Šekija) jer su uvek bili kao Kina i Rusija u UN, uzdržani kad je gorelo. Uvatio ga Zoki uz pomoć Čede i Baneta Ivkovića i isporučio 'Agu (kako bi Rasim od Sandžaka rekno) gde je ova mučena duša istu ispustila kroz guzicu. Sa'ranili su ga pod lipom u Požarevac jer nije bilo mesta u Aleji velikana u Beogradu, a "gajba s cveće" prima samo jednu osobu. Kažu da su ga videli u Moskvi skoro. Piju kafu on, Karić i Jezda.

Alija Izetbegović

Najpre je bio dobar drug sa Srđanom Dabićem, a posle su se pokoškali. Bilo je tu i krvi, ali na kraju došao Dodik. Alija je bio cool lik. Imao je prijatelje po celom Sandžaku. Neki od njih su Ejup Ganić, Rasim Ljajić i dr. Voleo je zelenu boju i često putovao za Tursku. No u vreme Tita nije smeo da navija za Tursku reprezentaciju kao što to danas čini Muftija Zukorlić i ako je možda potajno u sebi to i činio. Alija je isto putovao u Dejton, ali na putu za 'Ag (kako bi rekao njegov prijatelj Ljajić) je "umreo". Ustvari nije ga dočekao. Bio je svedok mnogih zlodela koje su u ime Bosne i Hercegovine počinili njegovi nekadačnji drugari Radovan, Ratko, Ivica, Ejup, Momčilo, Haris i dr. Pio je kahvu sa Slobom i Franjom u Dejtonu. Voleo je da jede rahatluk. Umro od raka. I ako je mislio da je dobio neovisnu državu znao je da je čine dva entiteta, a dva nije jedan...mada ne mora da znaći!

Franjo Tuđman

Popio nogu iz komunističke partije, ali zato je stvorio HDZ i državu Hrvatsku. U znak zahvalnosti za tako veliki podvig, Srbi su mu nakon kratke oluje dali Knin, a Crnogorci bez mnogo ustezanja, Prevlaku. Voleo je da sluša Terezu Kesoviju, Olivera Dragojevića i Mišu Kovača. Ah, ko ih tada nije voleo. Uporno je Bosna i Hercegovina izgovarao Herceg-Bosna. Bio je drug sa Alijom, ali i sa Slobom...u Dejtonu naravno. Nosio je belu uniformu jer je bio general JNA, a i da bi se razlikovao od "zengi" koje su nosile crnu uniformu. Umesto tvrdog Ć izgovarao je meko Ć. Umro je od raka "na putu" za Ag (kako bi rekao Alijin prijatelj, Rasim).

Zoran Đinđić

Pored toga što je imao akcije Coca-Cola i Demokratsku stranku, imao je ogromno znanje i energiju. Voleo je da jede meso od bika i to na Palama. Družio se sa mnogima ali ponajviše sa Canetom, Banetom, Bebom i Milom. Imao je veći nos i formirao je DOS. Kao mlad vozio je taxi. Doktorirao je i jako mlad postao poslanik sa sve kožnom jaknom i minđušom u uvetu. Srbiji je doneo promena, a Srbija mu je donela Koštunicu. To ga je koštalo života. Nije bio revanšista, mada je trebao da se revanšira za ono što su nam radili "govnari" 90-ih godina. Doneo nam je 5. oktobar, ali zaboravio je da nam ponese i 6. oktobar. Da je živ, pojeo bi govno, a ne žabu, kada bi video šta je postao Boris Tadić.

Boris Tadić

On je sin Ljube Tadića, velikog akademika i DB-ovca, drug Šapera i Jeremića, konkurencija Đilasu i Pajtiću, kum Šutanovcu i Draginu, prijatelj patrijarhu Irineju. Preuzeo je DS, ali i stvorio stranke kao što su SNS, Tome grobara i SDPS, Rasima Ljajića. Govori tiho i polako da svako može da ga razume dok ga ne uspava. Šišao se kod Milana Sarića. Ne gotivi Pukovnika Amfilohija jer njega gotivi Voja Koštunica. Boris je bio i ostao lepša polovina Demokratske stranke. Voli da pojede i popije, ali i da zapeva. Narod ga voli, ali bilo je i onih koji su pokušali da ga smaknu (mislimna facebookovce). Voli "mlade" i to je pokazao 2004 kada je sklonio Čedu, a postavio Vidu i Mićuna. Ima bogat CV koji je bogato nabudžio. Ostaće poznat po tome što je Srbiju postavio na "četiri oslonca" i sačuvao "Kosovo je Srbija". Pomogao je da Čavić dobije "gajbu", a Mila "noge".

Vojislav Koštunica

Poreklom iz Koštunića. Uvek je bio u pozadini. Tako na primer 90-ih je bio u pozadini političkog života Srbije jer je znao za "jadac", a nakon 2000-te je bio u političkoj pozadini atentata na premijera Đinđića. Ima Žuću i Mihajlova. Omiljeni političar mu je Obren Joksimović, a političarka Ljiljana Čolić. Voja ima prijatelje svuda. Najbolji prijatelj u crkvi mu je pukovnik i episkop crnogorsko-primorski, Amfilohije Radović. Gotivi se sa Veljom seljom i Tomom grobarom. Očima ne može da gleda Žarka Koraća i Čedu. Prvog zato što je "peder", a drugog zato što je "pederčina". Za Voju je Kosovo, Srbija, a Srbija... Ostaće zapamćen po pesmama "Spasi Srbiju iz ludnice...Koštunice!" i "Spasi Srbiju i ubi se...Koštunice!"

Mlađan Dinkić

Ovaj niski čovek je sestrić Mišku Miroslavu Miškoviću. Jedan je od osnivača expertske grupe G 17 i stranke "G 17 i kusur". Kao Brut, Cezara, on je sjebao Labusa. Posle Srbije, Kipar mu je bio na prvom mestu, a onda i ispao s liste. Bio je guverner NBS, ministar finansija i ekonomije. Dobar je prijatelj sa Dr Mengele ili ti Tomicom Milosavljevićem. Kseniju, Gorana i Čedu Antića je počistio kad i Labusa, a dov'o je Suzanu Grubješić i Snežanu Samardžić Marković. Mlađa svira "đitru" i rola vutru. Cool je tip u potpunosti. Od skoro se extra gotivi sa Rasimom i Ujedinjenim regionima Srbije. Nije Rasim sisao vesla. Zna taj gde su pare.

Čedomir Jovanović Čeda

Bio je "go kurac", ali nakon studentskog protesta 96-97, protesta "Saveza za promene" i protesta DOS-a zaista i postade "neki kurac". Posle Zorana, najbolji ortak mu je postao Milan Beko. Tast mu je bio glavni lik za "nabavu" lekića, a tašta... "domaćica". Čeda i Ivan su osnovali "Centar za modernu politiku" da bi "ribali" pare. 2004. godine napušta DS jer se "Srbiji žuri" i stvara LDP (liberali koji nisu Mihajlovićevi i Jokanovićevi). Ulaskom u "koaliciju" žutaća i crvendaća svima nam je pokazao da od "njih zavisi". Trenira i bilduje što se moglo zapaziti u "Utisku nedelje" kod Olje Bećković, sinoćke. Čeda je uvek tamo gde problem treba da se reši. Bio je u anketnom odboru za Luku Beograd kada je ova otplovila. Bio je u anketnom odboru za zaštitu platana kada su ovi posečeni. Bio je Q10...ovaj u Q7 kad mu ga je Beko poklonio za uspešnu zajebanciju sa Canetom i Novostima. Ma, opasan je bre taj Čeda, a nije Antić.

Rasim Ljajić

Uuuu...njega posebno volim. Rasim je divan čovek, voli da divani. Bio je novinar više puta, Alijin i Sulejmanov prijatelj, ministar više puta (i sada je reda radi), predsednik manjinske stranke (sada je većinske koju je nazvao SDPS), bošnjak (sada ispade veći Srbin od Emira Kusturice) i gost javnog servisa Srbije. Rasim ima stranku koja je trenutno "pupoljak" i u kojij su visoki funkcioneri sve sami članovi "službe", Branko, Dušan, Aca, Ljuba i Gagi. Da su živi, sigurno bi tu bili i Leka Ranković, Krcun i Tempo. A da mogu, bili bi tu i Bracanović, Simatović i Stanišić. Naravno, nisu oni tu da bi pomagali logistiku stranke, već da brane Rasima ako ga neko napa'ne jer ipak smo mi zemlja Srbija, a neki kažu "Srbija Srbima". Rasimu je omiljena boja zelena. Rasim ne gotivi da gotivi gotivne likove from Sandžak, muftija Zukorlić i ministra bez portfelja Sulejman Ugljanin. Za Rasima je Kosovo Srbija, Hag je Ag, a Sandžak, domovina. Rasim hara Srbijom sa Ujedinjenim regionima i malim Mlađom u potrazi za "svetim srpskim gralom".

Sutra je 10 godina od petooktobarskih promena i pada režima Slobodana Miloševića. Slobe nema, al je tu Dačić. Zorana nema, ali je tu Boris. Ostali su nepromenjeni. Ako Vam je dobro, onda ništa. Meni je super,a svoje emocije ću Vam opisati "vicom" koji sledi.

Šta kaže Godzila kada izroni u Srbiji iz Moravu?
Kaže: " 'De ste seljaci? Sve će ve izedem!!!"

1 коментар: