11.10.2009

Svinjski grip - državni (ne)prijatelj broj jedan (BORBA)


Borba, Novembar 11. 2009. godine

Davno je neko rekao kako je Srbija zemlja mogućnosti jer je u njoj sve moguće. Ne prođe dan, a da se u ovoj zemlji na brdovitom Balkanu ne dogodi nešto spektakularno i senzacionalno.

Dok su se kosovski Albanci radovali poseti bivšeg američkog predsednika, Bila Klintona, koji je južnu srpsku pokrajnu, odnosno nezavisnu državu Kosovo, posetio kako bi otkrio svoj spomenik, građani preostalog dela Srbije i Fruške Gore su se radovali uspešno obavljenoj akciji „Morava bez filtera".

Nekoliko stotina dilera droge „pohvatano" je u „blizini" školskih dvorišta širom Srbije u munjevitoj akciji sprovedenoj u svim većim gradovima, ne uključujući gradove na Kosovu.

Rezultati ovakve akcije nisu izostali - blagi rast inflacije (izazvan naglim rastom cena narkotika), porast nezaposlenosti (usled hapšenja narko dilera zbog kojeg su isti, ali i najbliži saradnici i dobavljači ostali bez posla), smanjenje budžetskog deficita (prikupljena droga nije uništena već preusmerena u trezor odakle će dalje biti distribuirana), povećani politički rizik (funkcioneri pojedinih političkih organizacija mogli bi svojim ponašanjem, usled nedostatka „belog", ugroziti političku nestabilnost i integracije). Ova akcija je pokazala da ne mora uvek i svaka informacija da procuri u javnost. Zato je masovno i dobila na značaju jer je bila iznanađenje kako za građane Srbije bez Kosova, tako i za dilere droge, takođe građane Srbije.

I dok smo se mi, nenormalni oporavljali od „priredbe" u znak dolaska ruskog predsednika, zadesio nas je novi šok - svinjski grip, državni (ne)prijatelj broj jedan. Haos koji su mediji napravili u javnosti rezultovao je punjenjem kasa u apotekama širom Srbije, ali i podelama u zdravstvu. Pojedinci ovu „opaku" bolest smatraju običnom sprdnjom dok ima i onih koji smatraju da onaj koji bude zaražen njome može polako da posećuje banje i maže se blatom kako bi se postepeno navikavao na zemlju.

Nije izostala ni reakcija „vladara". Razmatra se mera zabrane okupljanja, đacima raspust traje duže od četiri planirana dana, a „na vratima" je i epidemija ili možda pandemija. Sve je ovo izuzetan scenario ex sistema, onoga pod lipom, koji je oproban još davne 1999. god. u doba pomračenja sunca kada se osetila istinska moć medija.

U našem narodu sve što ne valja prima se samo tako. Da su apelovali s TV da rad produžava život, utiče na blagostanje, ekonomsku stabilnost građana, preko 90% stanovnika Srbije bez Kosova bi reklo „Brate, kako mogu ovako gnusno da lažu.". Ali kada je u pitanju zdravlje i „igijena" nema zezanja. 'Leba nemali da jedemo, ali maske, vitamine i vakcine ima da kupimo. Roba mora da se valja, a sada je izuzetno vreme za to. Mogu i bez posla da ostanu naši građani, bez grejanja i struje ali zdravlje - "zdravlje nema cenu" (naravno ne mislim na mentalno).

Zna naša vlast gde da udara. Udara tamo gde smo najranjiviji i najtanji - znanje. Mi mentalno nezdrava nacija, duhovno osakaćena, bez morala, bez stava, fizički moramo biti jaki jer neprijatelj vreba, a saveznika je sve manje i manje u okruženju. Prema tome, dabome. Putem za slobodu uz vitaminom C obogaćenu vodu.

I dok posmatram lica u transu, uplašena dešavanjima oko svinjskog gripa, a u isto vreme radosna zbog posete Medvedeva i uspešno sprovedene akcije „Morava bez filtera", pitam se gde je kraj gluposti ovog naroda. Svesni su naši političari da je pamet ovog naroda ograničena za razliku od njegove gluposti, budući da se pokazalo da je količina onoga što ovaj narod zna neuporedivo manja od onoga što ne zna. U takvoj situaciji manipulisanje građanima zemlje seljaka na brdovitom Balkanu dođe kao izazov i zanimacija. Ukoliko onaj odozgo sve ovo posmatra, Srbija mu zasigurno dođe kao emisija „Survivor". Siguran sam da umire od smeja. Je li vama smešno?

Ko zna kakav bi haos nastao da na scenu nije stupio veliki mag srbijanskog biznisa, svemoćni i svemogući Miško Deltoni i njegov gigant sa Kipra. Ovaj veliki dobrotvor biće ujedno i onaj koji će nas spasiti ove opake bolesti i podariti nam vakcinu po izuzetno povoljnoj ceni, više nego duplo većoj od one koju su ponudili naša braća Kinezi. Nezadovoljni ovakvim ishodom pobunila se farmaceutska mafija u zemlji tražeći svoj deo jer ovaj put neće dozvoliti da je prevare. Drma Torlak, ali drma i Miško. "Male" pare su u pitanju, a kao što rekoh, zdravlje nema cenu.

Dragi moji nenormalni prijatelji, dok je budala biće i senzacija.

Srbija je naša zemlja.

Srbijom vladaju „pametni ljudi" koje mi biramo.

Nisu oni krivi što su izabrani već mi što ih biramo, a onda ne sklanjamo povijenih glava kad počnu da nas prave budalama.

Ne preostaje nam ništa drugo nego da stavimo maske na lice, izbegavamo okupljanja i čekamo vakcine, a kad ih primimo da molimo Boga da se ne paralizujemo.

Jedan moj prijatelj reče kako mu sve ovo liči na senzacionalnu borbu protiv ekonomske krize u farmaciji i zdravstvu.

Meni sve ovo jednostavno liči - na Srbiju.

Нема коментара:

Постави коментар