8.05.2010

Duduci (Part One)


„Sinoć su me svi gledali na ulicu, a ja sam morao da se iserem na asvalt. Žao mi je. Evo plačem zbog to. Ali prisralo mi se i morao sam. Morao!“

Možda ovih par rečenica najbolje opisuje kako se osećam dok u glavi ključa materijal proizišao iz nekoliko situacija o kojima ću vam pisati večeras dragi moji sugrađani.

Naravno, kao i Vas i mene je iznenadila teška i ničim izazvana odluka suda pravde. Kog suda? Pobogu, kako kog suda? Pa, britanskog suda, brate! Ex član predsedništva SFRJ i jedan od „otpisanih“ na listi MUP-a Srbije, Ejup Ganić, kako je uhićen tako je i pušten iz zatvora u Londonu. Sudija je mnogobrojnim medijima objasnio kako su se "srbijanski politikanti" prepucavali sa njim i trgovali sa tam-te za kuku-riku. S druge strane, g-đa ministarka, ovde kod nas u zemlji, je pokušavala da nam svima objasni kako engleski sudac "laže i bulazni". Može da bude ali ne mora da znaći. Ispade da Ganić vredi baš koliko i prihvatanje izvinjenja Srbije od strane BiH za zločin načinjen u Srebrenici (da li je zločin ili genocid, neću u to da ulazim). Teške tvrdnje su iskazane u Londonu, ali i u Sarajevu (baš kao pre neko veče na jednom partijskom sastanku kod mene u gradu). Po „silazu“ iz aviJona Ganića je sačekao "odbor za doček" sačinjen od ratnih veterana ali i od mnogobrojnih građana, nekada konstitutivnog naroda SFRJ. Emocije se nisu skrivale. Čak šta više. Tako je u naletu emocija, očaran „spektaklom na aerodromu“ sa kojeg su onomad vojnici Vojske Republike Srpske kidnapovali Aliju Izetbegovića, Ganić izjavio kako je njegovo puštanje iz „ćelije“ i povratak u Sarajevo pobeda BiH te da se u „rodnu grudu“ vraća „sa potvrdom da je Srbija izvršila agresiju na BiH“. Mene se čini da gu je ganić poreklom iz NPC (New Pazar City), ali ne mora da znaći. No, lepo je što na ovim prostorima stalno neko nešto "tvrdi" i potvrđuje. Toliko „tvrdih“ sa svih strana da nas, sve skupa, guzica rasutra od tolikog trpanja, a mi se češemo. Primamo ga dok nam je u glavi samo jedna misao „bulja će da zaceli, ali duša nikada!“ Naravno, Ganiću se nikako ne savetuje put u Srbiju i Srpsku, ali ni u Hrvatsku obzirom da je na snazi sporazum o suradnji dva MUP-a te Ganić može biti uhićen, a tada mu neće biti prijatelj britanski sudija već Ilija Jurišić. Ipak, možda ga poseti i Toma Nikolić obzirom da je malo, malo pa u nekoj poseti. Ne mogu, a da ne iskažem svoju sreću izazvanu srećom Harisa Silajdžića i tugom La Presidente na Tadića. Jbg...život je nekome nekada majka, a nekada tašta.

Predpostavljam da ste, kada sam pomenuo sud i njegovu tešku i ničim izazvanu odluku, pomislili da mislim na odluku Međunarodnog Suda Pravde u Ha... u Ha... (je se kaže Hag ili Had?), a u vezi sa zemljom koja je Srbija, a albanci je zovu Kosovo. Vidite, neću se dugo zadržavati na problemu koji postoji još od 1974. (najkasnije) i koji svaka Vlast u Srbiji koristi kao kakvu mantru, ali ću Vam saopštiti da mi je jako milo (Đukanović) što se posle toliko vremena javnosti Srbije obratio Nebojša Čović. Čak je i izjava predsednika, jednostrano proglašene i međunarodno polovično priznate neovisne, Republike Kosovo bila simpatična. Sve ostale komentare srbijanske političke elite je glupo komentirati. Bolje bi bilo da su prdeli u mikrofon nego što su se onako israli pred građane kojima tek sada nije jasno šta se desilo u Hagu i šta smo mi to tamo i "so čime" branili. A i meni se nešto jebe da im objašnjavam.

Sve ovo što sam gore napisao nije toliko bitno (a bitno je, ali koj gu jebaja!) koliko je važno ono što se Rasimu Ljajiću u poslednjih nekoliko dana dešava iza leđa. Verujem da znate da imam izuzetno visoko mišljenje o radu ovog čoveka ali u poslednjih nekoliko dana sam shvatio da „nije zlato sve što sija“ te da „za ideale ginu budale“. Formiranje i stvaranje stranke je veliki izazov. Za idealiste to je način da se promeni društvo i svest građana usmeri ka pravim i iskonskim vrednostima, dok je za „lopurde“ to način da dođu do većeg bogatstva (npr. Čeda). Obično u svakoj stranci prevagne ova druga opcija. Kvalifikacije koje morate da posedujete da bi ste bili deo ovakve opcije su ... dovoljno je da budete „duduk“. Dakle, ukoliko ste jedva pismeni (znate da pišete i čitate onako, a računar Vam je 8 svetsko čudo i obično drugi naziv za monitor), poslušni („e, sinak, idi kupi burek i jogurat i vidi sutra na sastanku kada ja budem digo ruku digi i ti. Ok? Ajde pa sutra idemo na kafi.“), ikebana (na sastanku samo sedite ne dajući znakove života do trenutka dok ne vidite da je „šef“ dig’o ruku. Naravno veoma je bitno da bar malo oslušate šta se dešava oko vas kako ne bi došlo do situacije da je pdizanje ruku usledilo usled poziva na glasanje, a ne usled javljanja „šefa“ za reč. ), neinformisani (NDI, CEI, Nacionalni Demokratski Institut i Centar za edukaciju i izdavaštvo za nekoga su četiri, a za nekoga dve organizacije),...vi ste duduk i kao takav veoma pogodni za bavljenje politikom u Srbiji, a od skora i u SDPS-u!!! Rasim Ljajić je sebi dozvolio da mu strankom upravljaju duduci. Svi su izgledi da će stranka koja je mogla imati perspektivu i biti jedna od stubova izgradnje demokratskog društva u Srbiji, biti samo još jedna od šarenih laža na srbijanskoj političkoj sceni. Narod može da liže, a može i da ga "duva" sa ovakvim strankama. Žalosno je što se pametni ljudi ponovo povlače pred glupošću prepuštajući duducima svoju sudbinu. No, kao što kaže SDPS, jednim delom naravno, "Jedino narod" može da promeni stvar u svoju korist. A ja kažem da kritične mase nema, a na sceni je kolektivno duvanje.

Nastaviće se...

Нема коментара:

Постави коментар