12.15.2009

Odlomak iz romana "Suština nepostojanja"


"Ukoliko bi mi i rekao da dalje neću moći ja bih ga samo pogledao i pomislio kako ni sam nije svestan koliko daleko mogu da odem.
Njegov pogled je bio proziran. Svaki put kada bi me pogledao tim staklenastim očima osetio bih blagu jezu i okupirao bi me strah. Plašio me jeste, ali me savladati nije mogao. Ne mogu reći da jednog dana neće, ali taj dan neće doći skoro. Bar sam tako mislio.
Mnogi su pokušavali da mi objasne kako je on uvek tu, prisutan kao deo mene, ali ja nisam želeo da verujem u to. Sama pomisao na tako nešto otvorila bi paletu tužnih boja i izazvala potrebu za gomilom pitanja na koje odgovore dati ne bih mogao i ne bih znao. Teško je suprotstaviti mu se, a još teže živeti sa njim.
Podignute glave pogledao sam ga u oči. Taj pogled. Taj kristalno jasan pogled nagonio me je da postavim milion pitanja. Prošlost, sadašnjost i budućnost, kao kakve slike, menjale su mi se ispred očiju. Pustio sam suzu. Stajao sam kao stena prikovan za zemlju hipnotisan njegovim pogledom i ogorčen svojim stanjem. Pogled je počeo da mi pada ka zemlji. Nisam mogao više da ga posmatram. Nisam mogao posmatrati sve te slike i scene svog bivšeg i budućeg života sa i bez meni dragih ljudi. Jednostavno, nisam mogao. Pokušavao sam da shvatim da možda i nisam jak koliko izgleda da jesam i da svako suprotstavljanje njemu i njegovoj volji vodi u još veću tugu i nesreću. Sama pomisao na takav život bi me zgrozila, a opet s druge strane želeo sam da nešto promenim.
"Tata!!!".
Naglo sam se okrenuo ali nikoga nije bilo. Glas deteta mi je odzvanjao u mozgu. Čuo sam ga kao da je pored mene držeći me za ruku svojom malom šakom. Kao da sam osećao dodir na dlanu. Ali nikoga nije bilo u mojoj blizini. Nikoga osim njega koji me je gledao. Prazan prostor prepun tame. Sumrak. Mesečina bez meseca.
"Tataaaa!!!"
Prožima me strah. Pogledom ga tražim pogubljen u prostoru i vremenu. Pokušavam da se pomerim. Ne ide. Podižem svoj pogled koji se sudara sa njegovim. Obuzima me bes. Kao dva viteza pred sučeljavanje posmatramo jedan drugog nadajući se da do sukoba nikada neće doći i ako on već uveliko traje."

Нема коментара:

Постави коментар