12.05.2009

Shvati bato, moramo u NATO (BORBA)

I nakon 9 godina od petooktobarskih promena, vlasti u Beogradu još uvek nemaju jasan stav prema članstvu Srbije u NATO. Nedovršena geostrateška i politička tranzicija, spora i plitka ekonomska tranzicija kao i posledice politike 90-ih predstavljaju razloge podeljenosti javnog mnjenja i političke elite i po ovom, za Srbiju, veoma važnom pitanju.

Međunarodna odbrambeno-bezbednosna organizacija NATO osnovana je Aprila 1949. godine u Vašingtonu. Broji 26 zemalja članica ( među ovim zemljama su za nas interesantne Albanija, Hrvatska i Slovenija). Glavna odredba ugovora između država članica je tačka 5 čiji je sastavni deo rečenica:
" Članice se slažu da će se oružani napad protiv jedne ili više zemalja članica u Evropi ili Severnoj Americi smatrati napadom na sve zemlje članice." ( Presedan je napravljen 1974. godine nakon invazije Turske na severni Kipar (Kipar je u to vreme bila članica Pokreta Nesvrstanih i nikada nije postala članica NATO). Ogorčena nereagovanjem NATO alijanse na ovakav čin Turske, Grčka oktobra 1974. povlači svoje snage i istupa iz NATO. Pojedini analitičari smatraju da je ovaj čin bio razlog dugogodičnje stagnacije Grčke i njene spore tranzicije. Grčka se u NATO vraća šest godina kasnije, 1980. godine.)
Nakon pada Istočnog bloka, 1994 god. NATO osniva političko-vojni program "Partnerstvo za mir" usmeren ka stvaranju poverenja između NATO i drugih Evropskih zemalja kao i zemalja ex SSSR i uspostavljanju međusobne vojne saradnje i regionalne stabilnosti.Danas "Partnerstvo za mir" okuplja 46 zemalja članica među kojima je i Srbija.

Na geopolitičku poziciju SFRJ posle Drugog svetskog rata presudno je uticao projekat „tampon zone" u širenju komunizma pre svega na Grčku, Španiju i Italiju (SFRJ nije bila članica ni jednog od blokova; NATO i Varšavski pakt). Ova pozicija kasnije je dodatno pojačana kada je projekat regionalne tampon zone globalizovan formiranjem Pokreta nesvrstanih zemalja, septembra 1961, u kome je SFRJ imala vodeću ulogu. U tom periodu geopolitički značaj SFRJ bio je iznad ekonomskog značaja. Tačnije, uticao je na povećanje ekonomske moći SFRJ kroz ekonomske odnose sa zemljama nesvrstanih ali i na blagonaklonost zapadnih zemalja koja se ogledala kako kroz tolerisanje aktivizma ekonomski irelevantne države u globalnim geopolitičkim pitanjima tako i kroz razne povoljne kredite, transfer tehnologije i znanja i zajednička ulaganja. Okončanjem hladnog rata, rušenjem Berlinskog zida i stvaranjem novog svetskog poretka, globalizma, geopolitička pozicija SFRJ gubi na značaju. Akcenat zapadnih zemalja se stavlja na političku i ekonomsku tranziciju ex komunističkih zemalja (Čehoslovačka, Poljska, Mađarska, Jugoslavija) kao i na neoliberalizam. Nažalost svedoci smo tadašnje kratkovidosti političkog vrha SFRJ.

Raspadom Jugoslavije otpočinje nova era aktivnosti, tačnije intervencija, NATO na Balkanu. Prva intervencija NATO snaga zabeležena je 4. avgusta 1995. godine kada su američke vazduhoplovne snage bombardovale radare krajiških Srba samo nekoliko sati pre otpočinjanja operacije Oluja. Sledeća veća intervencija NATO pod nazivom "Namerna sila" desila se tokom rata u BiH u periodu avgust-septembar 1995. god. kada su bombardovani položaji vojske republike Srpske. Poslednja intervencija NATO na Balkanu pod nazivom "Milosrdni anđeo" je bila završna faza rata na Kosovu i Metohiji. Ova intervencija u Srbiji nazvana "agresija NATO" trajala je od marta do juna 1999. godine i predstavljala je najveći vojni sukob na prostoru SRJ od Drugog svetskog rata.
Ove činjenice pojačane pritiscima međunarodne zajednice kroz razne zahteve, ustupke, ucene i planove za razrešenje raznih kriza u regionu (Dejton, Rambuje, Kumanovo) omogućile su tadašnjem sistemu Slobodana Miloševića da kreira u javnosti sliku kako su za sva dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije krivi Amerikanci i njihovi saveznici (teorijom zavere pokušavaju da ostvare svoje interese na Balkanu). U nemogućnosti da prihvati neuspeh sopstvene politike, vlast manipuliše građanima Srbije stvarajući odbojnost i mržnju prema drugim narodima.
Ovako formirana slika stvara negativan stav kod velikog broja građana Srbije u vezi sa članstvom u NATO.
Do zaokreta u odnosima Srbije prema USA, a time i prema NATO alijansi, dolazi nakon 5. oktobra 2000. god.. Ekonomska pomoć izražena kroz razne projekte međunarodne zajednice, otpisivanje kredita te ostvarivanje povoljnih aranžmana Srbiji daju elan za otpočinjanje drugog dela ekonomske i političke tranzicije. Nekoliko godina kasnije otpočinje reforma u Vojsci Srbije koje se ogleda u edukaciji vojnog kadra (oficira) od strane NATO kroz razna predavanja i kurseve, ali i u modernizaciji vojske prema standardima NATO. Obuke naših oficira se odvijaju kako u zemlji tako i u inostranstvu. Srbija novembra 2006. godine na poziv ove alijanse pristupa programu "Partnerstvo za mir" zajedno sa Crnom Gorom i BiH.

Trenutna "vrckajuća politika" vlasti u Beogradu može ukazati na nemanje jasne vizije kao ni strategije za okončanje geopolitičke tranzicije Srbije. Ukoliko je cilj Srbije ulazak u Evropsku Uniju onda joj je svakako cilj i pristup NATO alijansi. Sam ulazak Srbije u "Partnerstvo za mir" i reforma VS prema standardima NATO ukazuje da vlasti u Srbiji teže pristupu u NATO. Ono što ih sprečava da to jasno predoče javnosti jesu "ožiljci" novije istorije (one koju smo mi pisali za sebe) na ovim prostorima.

Članstvo u NATO alijansi dugoročno donosi mir na ovim prostorima, a time i stabilnost. Stabilnost (politička, ekonomska) je uslov za priliv stranih investicija te ekonomski razvoj zemlje. Plitko je NATO posmatrati isključivo kao vojni savez. Članstvo u NATO razvija poverenje među članicama koje se ne ogleda samo kroz vojnu, već i političku, kulturnu i ekonomsku saradnju. Naravno, zemlja članica na sebe preuzima i obaveze koje je dužna da ispoštuje. Sigurno je da su koristi od članstva u NATO daleko iznad obaveza koje prihvatamo potpisivanjem Severnoatlanskog sporazuma. U krajnjem slučaju, kao Grčka nekad, Srbija kad joj dosadi uvek može da istupi iz NATO saveza.

Нема коментара:

Постави коментар