12.31.2009

Sjaj destrukcije


Danas je četvrtak, Decembar 31. godine koja traje još samo danas. Sutra smo svi u novoj godini koja će u mnogo čemu biti bolja ali i gora od ove u kojoj smo trenutno. Verujem da mislite da bi bilo veoma glupo i neprimereno da pišem o ružnim stvarima koje su nam se izdešavale u 2009-OJ joj joj godini, ali ja ne bih bio ja kada to ne bih učinio na načim svojstven samo meni (i onom iz Retrovizora). Naravno, ja bih Vam, dragi moji čitaoci, predstavio dešavanja koja su, naravno na mene lično, ostavila utisak.

Srbija je proslavila ukidanje viza i odmrzavanje prelaznog trgovinskog sporazuma. Radovali su se pojedini građani. I treba. Naravno, većina građana Srbije nema novca da dođe do Beograda, a da ne govorimo o obilasku primamljivih evropskih destinacija. Koji su razlozi za slavlje? Možda sledeći?

Prosečna zarada u Srbiji je nešto iznad 42 hiljade dinara.

Broj ne zaposlenih je preko pola miliona odnosno oko 18% ( podaci nezavisnih agencija su da je broj nezaposlenih iznad 700 000). Nezaposlenost je za 6% veća nego u prošloj, 2008-oj godini.
Posmatrano prema godinama starosti najviše je nezaposlenih starosti između 25 do 29 godina, 12,77%, a najmanje je bez posla onih između 35 i 39 godina godina. Na drugom mestu po nezaposlenosti su osobe životne dobi od 30 do 34 godine, koji čine 12,51% ukupnog broja nezaposlenih.

Do dana "ufura" Srbije na belu Šengen listu zemlju je napustilo preko 350 000 radno sposobnih lica sa višom i visokom školom (intelektualna većina).

Smrtnost odojčadi (na hiljadu novorođenih) u 2009. godini od 12,68% je veoma visoka i praktično dvostruko veća od one u Evropskoj Uniji (5,82%). Očekivano trajanje života u Srbiji u odnosu na EU kod žena je smanjeno za 6,5 godina (74), a kod muškaraca za 5,8 godina (70). Srbija se nalazi u stanju duboke demografske starosti. Žene u Srbiji rađaju 1,67 dece tako da prosečna starost od skoro 42 godine predstavlja najveću u Evropi i jednu od najvećih u svetu. Ako gledamo u budućnost, Kina će 2050 biti ekonomska sila No.1., a broj stanovnika u Srbiji biće nešto malo iznad 6 milona.

Građane Srbije je okupirao "potrošački sindrom". Vlast otvara tržne centre, a zatvara fabrike. Delta Holding gradi naselja po Beogradu kako bi u naručje primili sve one koji u Bg dolaze. Građani Srbije su postali neradnici što svojom voljom, a što voljom svoje vlasti.

Privreda Srbije bi morala da bude privreda gurana investicijama (direktne strane investicije i investicije države u strategijski sektor). Međutim, Srbija rasprodaje svoj strategijski sektor (NIS) kada vreme nije (svetska ekonomska kriza) za male pare i socijalni mir.

Tranzicija u Srbiji ide u nazad. U odnosu na 2008 godinu kada je postignut tranzicioni maximum od 74% BDP, u 2009-oj godini to će biti 68% BDP. Lagano u nazad. Privredni rast je manji za 2,5%.

Javni dug Srbije preti da pređe nivo od 0,80 BDP čime bi se svrtstali među visoko zadužene privrede. Trenutni dug od 0,64 BDP nije moguće smanjiti u srednjem roku zbog netolerantnog nivoa dug/izvoz od 3,18 prema kojem se već svrstavamo u visoko zadužene privrede.

Javna potrošnja je i dalje veoma velika.

Srbija izvozi svega 20% svog bruto društvenog proizvoda za razliku od post-tranzicionih privreda kod kojih je odgovarajuće učešće 50-80%.

Prema izveštaju EBRD-a, Srbija se nalazi na 22. mestu među 29 zemalja regiona od centralne Evrope do centralne Azije. Tranziciona ocena, čiji je max 4.33, za Srbiju je 2,89 što nam omogućava da budemo ispred Azerbejdžana, Belorusije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Tadžikistana, Turkmenistana i Uzbekistana.

Među onima koji najbolje posluju u Srbiji su ofšor kompanije s Kipra i iz Luksemburga. Tu su svakako Hemslade Trading Limited ( u čijem sastavu je Delta Holding, Jugohemija i dr.), Novafin S.A. i Worldfin S.A.. Naravno tu su i ABS Holding, MPC d.o.o., Pink imperija i Farmakom Mb Koncern. Srbiju "drži" produkt 90-ih – grupa tranzicionih kapitalista brokerskog mentaliteta (M.Mišković, M.Forcan, M.Beko, J.Mileusnić, Ž.Mitrović, Z.Dragulić, D.Petrović, P.Matić, N.Popović, D Đilas, S.Šaper i mnogi drugi).

Politički kurvarluk najbolje pokazuje potencijal za političku nestabilnost, a time i potencijal za razne oblike rizika koji nikako ne utiču pozitivno na priliv stranih investicija. „Političke elite" koje su sprovodile tranziciju pre i posle petooktobarskih promena, uprkos bitnim ideološkim razlikama, imaju sličnu etičku osnovu delovanja. Bitna je vlast i samo vlast.

Dobili smo dve moderne stranke i to SDPS, Rasima Ljajića i SNS, Tomislava Nikolića. Obe stranke su socijalno nastrojene i pokazuju veoma jaku koalicijonu sposobnost. Sigurno je da će figurisati u vlasti i u 2010-oj.

Kosovo je Srbija, a Vojvodina je dobila novi statut, glavni grad i akademiju. Ne bih da budem shvaćen pogrešno, ali i Beograd je Srbija.

Hrvatska i Slovenija su članice NATO. Srbija nije. Da li će biti? Mislim da moramo postati članica NATO.


Šta nam donosi 2010-a godina? Zasigurno veći PDV i duži boravak na poslu (po Zakonu imamo da šljakamo do 65. godine odnosno do smrti). U novoj godini možemo očekivati:
- političku perverziju izraženu u koaliciji DS-SNS (ukoliko dođe do izbora, a prognoze govore da će doći).
- privatizaciju JAT-a i EPS-a;
- početak urušavanja penzionog sistema;
- nova zaduživanja i nove zahteve MMF-a;
- nove epizode "Insajdera" kontraverzne Brankice Stanković,
- i naravno mnogo dobrog zezanja u zemlji mogućnosti gde je sve moguće.

Pitam se samo da li će se u 2010-oj godini političke i ekonomske prilike pokazati u punom sjaju. Tada bi bio siguran da je destrukcija u Srbiji postigla pun sjaj.

Нема коментара:

Постави коментар