4.15.2010

Ja hoču s tobom da džuskam


Ljudi na ovim prostorima imaju jako kratko pamćenje. Takođe, iz meni nepoznatog razloga, ne žele da uče na svojim, a da ne pominjem učenje na tuđim greškama. To se odnosi kako na prosečne građane i građanke balkanskih zemalja tako i na predstavnika vlasti u istim zemljama koji se mogu okarakterisati kao izrodi društva odnosno dnom dna. Ako ovako posmatramo stvari onda je pitanje kakvo je to društvo koje bira za svoje predstavnike takav šljam. Primera radi, prema izveštaju Svetskog ekonomskog foruma, Srbija je okarakterisana kao zemlja u kojoj pored političke nestabilnosti i neefikasnosti državnog aparata, korupcija predstavlja najproblematičniji faktor za obavljanje biznisa. Razlog ovome su loše pripremne procedure za donošenje propisa koje za rezultat imaju loše propise i zakone kao i manjkavo sprovođenje propisa. U takvoj situaciji, ne uzimajući u obzir gomile drugih faktora, sasvim je logično i očekivano da nivo korupcije bude visok. Naravno, moguć je i onaj drugi,"ciničan" pogled na ovakvo stanje - propisi su loši upravo zbog korupcije, bilo zato što se propisi pripremaju tako da dozvoljavaju znatnu diskreciju u pripremi, što omogućava korupciju, bilo iz razloga što je zakonodavac ( odnosno Vlada obzirom da je ona preuzela funkciju parlamenta) korumpiran i donosi takve zakone koji omogućavaju nesmetan rad i korist pojedinim interesnim grupama koje predstavljaju Miško Piško, Peca MPC-a, Pinki, Drakula, Bekica, ĐilŠaperica ili Draganče Farmakomče.
Dvodecenijska tranzicija u mojoj zemlji nije nagnala pojedince da stave prst na čelo i priupitaju se zar su vlastodršci morali da prave greške tokom tranzicionog perido i pored činjenice da su imali prilike da se ugledaju na pojedine zemlje i mogućnost da neprave greške koje su pravile ex-tranzicione zemlje. Naprotiv, mi smo pravili iste ili gore. Vođeni činjenicom da tranzicija predstavlja proces pokušaja i greške, dozvolili smo sebi da im neograničeno mnogo puta praštamo, davajući im legitimitet na svakim narednim izborima. Narod je postao hipnotisana gomila izložena manipulacijama i slatkorečivosti političke elite modernog doba otpočetog petooktobarskim promenama. Menjali smo sistem, međutim stičem utisak da što smo ga više menjali sve je više bilo isto. Ajde da povučemo paralelu. Parlament je danas "glasačka mašina" baš kao i 90-ih. Parlament danas čine poslanici 22 stranke gde imamo slučajeve da jedan čovek predstavlja jednu stranku. Samo vladajuću većinu čini 14 stranaka. Slična situacija je bila i 90-ih s tom razlikom što je krađa omogućavala veći broj mandata vladajućoj većini. Glavnu reč u parlamentarnom sistemu ponovo vodi predsednik, a ne premijer. 90-ih je to bio Milošević, a ne Marjanović, a danas je to BoTa, a ne Cvetko (on se meša i u gasnu krizu, ali i u priču o smenama ministara koji nikako da se smene). Javni servis je režimski medij baš kao i 90-ih (nekada ste imali NTV Studio B. Danas nemate NTV). Zakon o informisanju osporavan od opozicije 90-ih je danas taj isti samo unapređen tako da npr. ovo što ja pišem može da me košta životne egzistencije ukoliko bih objavio u svojoj knjizi. Tokom 90-ih su postojale novine kao što su Nedeljni telegraf, Demokratija i Krmača koji su bili anti-režimski. Danas nema anti-režimskih novina (privatizovane su ili ugašene kao npr. Borba). Etički, politička elita danas se ne razlikuje od one iz 90-ih godina. Srbija se ni onda, a ni danas ne može smatrati faktorom stabilnosti na Balkanu. Stalno se priča o nekim promenama. Promene koje su načinjene su bile nužnost trenutka jer izolacija nije bila rešenje. Liberalizacija trgovine i tokova kapitala je bila neminovna. Privatizacija takođe, ali ne brza i ishitrena. Održavanje makroekonomske stabilnosti peglanjem deviznog kursa sredstvima od privatizacije i kreditima inostranih organizacija je neodrživo na dugi rok. Odlazak Jelašića je rezultat snage lokalnih biznismena brokerskog mentaliteta i njihove investicione kratkovidosti (Samo uvozimo. Ništa ne proizvodimo. Ništa neće ni izvozimo. Jeli to ok rtaći? - vidi text "Rtaći iz kićbloa"). Kurs koji je na snazi penalizuje izvoznike i proizvođače, a favorizuje uvoznike. Vlada subvencionira potrošačke kredite građana umesto projekte za izgradnju fizičke infrastrukture i pokretanje strategijskih sektora (elektroprivrede, poljoprivrede, telekomunikacija i obrazovanja). Ovakav recept može da nas dovede do ambisa iz kojeg ćemo teško izaći. Sistem je građane navikao da troše nezarađeno stvarajući od njih neradnike. Kakav smo narod (tačnije koliki smo neradnici) pokazuje i ono što se desilo u Zastavi elektro nakon njene prodaje "Korejancima" gde se svih 284 radnika prijavilo da napuste firmu i uzmu otpremninu. Apsolutno mi nije jasna ideja tih ljudi (a onomad su sekli prste). Vlast kroz svoje ponašanje projektuje ponašanje građana ili građani prihvataju samo ono što odgovara njihovom mentalnom sklopu. Ponašanje eminentnih političara kakav je npr. Velja Selja kuraži mlade da svoja neslaganja sa pojedinim dešavanjima ispoljavaju na način na koji to čini ova budala i poslanik u parlamentu Srbije.
Mogu konstatovati da se ponašanje u Srbiji svelo na princip "Uzmi-Daj!!! Kupi-Prodaj!!!" Porukama na bilbordima građani se pozivaju da SMS-om pomognu Crvenu Zvezdu, Narodne kuhinje, Kuće bez nasilja ili Obolele od raka dojke. Onda taj novac završi npr. u džepu Kaće Rebrače. E sada mi je stao mozak. Aj zdravo. I obavezno ponovo vidi sliku.

PS: Hvala Nihadu Seremetu za fotku. Baš su to naši političari i baš nam šalju pravi znak u oba slučaja. E zato ja volim Balkam. U. Je. Kamon. Kamon.

2 коментара:

  1. svi se mi kao cudimo sto nam je najgore.... sto nikako nismo mogli da ucimo na tudjim greskama.... zasto jednostavni nismo mogli da se ugledamo na neke uspesne zemlje i da sprovedemo reformu na njihov nacin..... a ne ne to nije nama svojsveno... i suvise je ocigledno da je dovodjenje ove demokraCke vlasti postala jedna velika pljacka drzave i naroda pod parolom privatizacije i boljeg sutra....
    kako mi se cini nista se nece ni promeniti... narod nece izaci na ulice nece se buniti za poskupljenja i sve losije uslove zivota jer kako kaze P.Lukovic - OVAJ NAROD JE STOKA. Doista i jeste tako.... ako pogledamo samo u istoriji kada su turci otimali srpsku decu da li su se ujedinili i organizovali za otpor... jok... trpeli su vekovima..... tako da sta vise se moze reci ovaj narod je navikao da trpi i cuti i da pusi kurac svima od reda ...

    ОдговориИзбриши
  2. Анониман4/19/2010

    Davno, Njegoš narod nazva stokom. Narod je stoka, marva, rulja, hipnotisana i utucana gomila. Mladi su zaslepljeni kratkoročnim ciljevima. Nema pogleda u budućnost. Ovde se živi dan za danom. Veliko sranja...rollacoasta!!!

    Ložmi

    PS: Car si Željko. Tebe i Lukovića vidim kao Doga i Mysterea. Jedan je ovde a drugi tamo i ovde.

    ОдговориИзбриши