4.30.2010

Dodži, dodži. Udži, udži!


Krajem meseca maja u Beogradu se održavaju dani Sarajeva. Lepa manifestacija koja bi morala za rezultat da ima zbližavanje i jačanje dobrosusedskih odnosa između dva, nekada konstitutivna naroda SFRJ, a danas BiH. Nekako se uporno i od strane pojedinih EU zemalja, a i nekih inostranih zemalja van EU, radi na zbližavanju nekadašnjih muslimana, a današnjih bošnjaka i nekadašnjih srbijanaca, a današnjih srba. I dok stranački ortaKi La presidente intezivno "hapse" po belom svetu nekada bliske saradnike Alije Izetbegovića, članove "obaveštajne službe" i lica odgovorna za zločine nad srbijanskim narodom, a istovremeno Silajdžić kudi svako mešanje srbijanskog La presidente u "vladavinu prava" i brani, po njegovom ubeđenju, branitelje Bosansko Hercegovačkog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, ne smeta im oboma da u pauzi svojih "propagandnih sranja" popiju koju kahvu i izedu koji rahatluk negde u Turskoj sa svojim domaćinom, Abdulahom Gula, uz neobavezno zezanje. Merak do jaja.
Meni lično smeta što se La presidente od Srbije meša u unutrašnje stvari BiH kao da nema pametnijeg posla u svojoj "gajbi". Njegovo guranje nosa u sve i svašta me podseća na doba Slobodana Miloševića i njegovu ulogu u donošenju mira preko Dejtona u BiH. S druge strane, OK mi je da se Abhulah od Turske na predlog Obame od ESADEA postavi kao neko ko će inicirati pregovore zarad popuštanja zategnute situacije između predstavnika dva, nekada konstitutivna naroda SFRJ, a danas BIH, Dodika i Silajdžića nakon dve, kako to obično biva na ovim prostorima, propale runde butmirskih procesa, ali mi je baš seljana uloga srbijanskog Clooney-ja u svemu tome.
Stičem utisak da je glavna prepreka dobrosusedskim odnosima dva, nekada konstitutivna naroda SFRJ, upravo različito viđenje događaja koji su se odvijali tokom građanskog rata na ovim Balkanskim prostorima. Tako npr. Alija Behmen, gradonačelnik Sarajeva, smatra da se u Dobrovoljačkoj ulici u maju 1992. godine nije dogodio zločin, već da je Sarajevo taj dan odbranjeno od napada strane vojne sile na teritoriji međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine. Tad su članovi JNA bili stranci, a sada su vanzemljaci. Čak svim silama Behmen želi da onemogući skup koji je MUP Kantona Sarajevo već odobrio Pododboru za obeležavanje stradanja pripadnika JNA. Izgleda mi da neko ovde ne radi svoj posao kako valja i ne barata valjanim informacijama. S druge strane reke Drine, Ivica maricom prebacuje te iste oslobodioce u lepo opremljene prostorije na "čije prozore će budu rešetke".
I dok srbijanci i interpolci "jure zločinca" Ganića po Londonu i njih još 11 sa liste "otpisanih" MUP-a Srbije uz istovremeno "negovanje" lika i dela generala Mladića, bošnjaci ulažu ogromne napore da spase svoje "branioce" i dokažu kako je Radovan "kriv za sve". Za sve to vreme Turci merkaju šta bi mogli da kupe na ovim prostorima, a Dodik u Beogradu, lepo mesto da "izede" banjalučki ćevapčić.
Iskonsko pomirenje naroda na ovim prostorima nije ni blizu. Predstavlja neki oblik naučne fantastike. Femkanje i kurvarluk političara s ovih prostora je više nego očigledno. Iskrena želja za pomirenjem ne postoji niti na jednoj od strana. Svi su se oni lepo ispišali u onih šest baklji i pustili narode na ovim prostorima da se "drljaju". Danas, predstavnici naroda na ovim prostorima za cilj imaju samo jedno, duboko uvlačenje u bulju pojedinim evropskim zemljama. A koliko je EU milostiva vidi se na primeru Grčke. Boli koga paja za onog drugog. "Sam pao, sam se ubio!". Braćo bošnjaci, pitam ja Vas, šta to Vi imate da prodate EU, a da ona to nema kvalitetnije i bolje i jeftinije? Braćo srbi, pitam i Vas, šta to Vi imate da ponudite toj velikoj Evropi što oni nemaju? Koje su to vaše konkurentske prednosti? Nema pas za šta da Vas ujede, a natežete đoku. Jadni ste. Svet Vam se smeje, a Vama je lepo. Gori ste od kakve kuravele koja se "ziguje" za keš. I Vi se "zigujete" za keš, ali za razliku od kuravele, taj isti keš moraćete da vratite uz pogodne kamate. Em Vas krešu, em im extra platite.
Danas regionalna saradnja u smislu nadrealista, izgleda nekako ovako. Srbija punu deceniju usvaja koje kakve rezolucije o Srebrenici. Povuci, potegni, iščupati ne može. Padaju izvinjenja sa svih strana Balkana. Mesić pre par meseci zapretio Srbiji preko Republike Srpske. Danas, koristeći proveren recept just like La presidente of Serbia, kuka kako mu neko preti da će biti ubiven. Dodik ko umiljato jagnje, dve majke pose. La presidente od Srbija neće da se popne na "brdo", a puna su mu usta regionalizacije i integracije. Tači poseče sve srpske antene po "zemlji koja je Srbija" uz aminovanje velikih demokrata, članova EuLexa. Silajdžić pljune pa poliže. Josipović i La presidente se neformalno rukuju, a Kosor seče. Milo "krije", a La presidente "traži". Jednom reči, leba i igara. Tri reči, majku ti božiju!!! Srbija!!!
Šta bi danas na sve ovo reklo sveto trojstvo: Milošević, Tuđman i Izetbegović? Da li bi im bilo sve jedno? A sećam se onomad u Dejtonu kad im Bili the boy na ulazu u salu, jednom po jednom reče: "Dodži, dodži. Udži, udži."

Нема коментара:

Постави коментар